Zagreb, 03. 03. 2010. - Danas se navršava 630 godina od osnutka naše Provincije. Ona je osnovana bulom pape Urbana VI., 3. III. 1380. godine. Sve do god. 1962. nosila je naziv „Provincija Dalmacije“, a od 1963. nosi naziv „Hrvatska dominikanska provincija Navještenja Bl. Djevice Marije“.

BULA USTANOVLJENJA PROVINCIJE DALMACIJE REDA PROPOVJEDNIKA

      
      Ovdje donosim hrvatski prijevod spomenute bule.

 „Urban biskup, sluga slugu Božjih, na trajni spomen.

Apostolska se stolica s razboritom dobrohotnošću brine za sve ono što crkvenim osobama, a posebno onima koji u redovničkom odijelu vojuju za Gospodina, omogućuje da mirnije žive prema ustanovama svojih redova i revnije služe Gospodinu u duhu poniznosti, te ih, koliko može pred Bogom, obasiplje prikladnim milostima.

Naime, nedavno Nam je sa strane nekih članova Reda propovjednika podnesena molba, u kojoj je stajalo da su dragi sinovi učitelj i braća rečenoga Reda na Vrhovnoj skupštini u Carcassonni brižno uzeli u obzir da je Provincija Ugarske tako velika i rasprostranjena te provincijal spomenute provincije nije mogao svake godine -  kako je bio obavezan prema ustanovama istog Reda - posjećivati pojedine samostane tog Reda u svojoj provinciji. Zbog toga i zbog drugih razloga naredili su i odredili: narod „Dalmacije“ i njegova domovina, koja se nalazila u okviru spomenute Provincije i u kojoj se nalazilo trinaest samostana istoga Reda, naime: Drač, Skadar, Ulcinj, Kotor, Dubrovnik, Hvar, Split, Trogir, Šibenik, Zadar, Krk, Nin, Sinj i Rab - pošto se dodaju tri samostana rečenoga Reda uzeta od Provincije Donje Lombardije, tj. Vidin (Udine), Čedad (Cividale) i Kopar - neka bude provincija za sebe, različita i odijeljena od spomenute Ugarske provincije i neka ima ime i naziv Provincija Dalmacije.

U istoj je molbi bilo dodano da se prema Ustanovama spomenutog Reda ta naredba - kad vrhovna skupština istog Reda naređuje diobu jedne provincije u dvije - zove po običaju Reda „inhoacija“ ( tj. početak ili zakonski nacrt, op. prev.) te ona stupa na snagu tek poslije nego je dvije druge vrhovne skupštine odobre i potvrde. No, spomenuta braća su Nas ponizno molila da se tu naredbu - koju je spomenuta Vrhovna skupština, kako se kaže, donijela o Provinciji Dalmaciji, a koja se kod njih navodno zove „inhoacija“ - apostolskom vlašću i dobrohotnošću udostojimo potvrditi i odobriti, makar nije bila odobrena ili potvrđena od druge dvije vrhovne skupštine istoga Reda.

Stoga Mi, imajući u vidu da se breme razdijeljeno u više dijelova lakše nosi i da se krhki ljudi lakše odvraćaju od nedopuštenog što više upravljača imaju, te svojski i živo želeći da spomenuti Red, prema kojemu gajimo poseban osjećaj ljubavi, uvijek napreduje u duhovnom rastu, potaknuti tim molbama, hoćemo i apostolskim ugledom određujemo da ova naredba, koja se navodno zove „inhoacija“, a koja je prema kazivanju donijela Vrhovna skupština, stupi na snagu već sada i neka ima istu čvrstoću kao da je potvrđena i odobrena od dvije vrhovne skupštine rečenog Reda; spomenutim ugledom, dakle, određujemo i naređujemo da od sada narod „Dalmacije“ i njegova domovina i rečeni samostani spomenutog Reda koji se tu nalaze, skupa s ona tri samostana koja su prema kazivanju do sada pripadala Provinciji Donje Lombardije, čine jednu provinciju za sebe, različitu od rečene Ugarske provincije, i neka to bude i zove se po običaju rečenog Reda Provincija Dalmacije, i neka joj za sva vremena bude na čelu provincijal istoga Reda, kako je običaj u ostalim provincijama.

Neka, dakle, nikome od ljudi ne bude dopušteno prekršiti ovu Našu želju, ustanovu, odredbu i naredbu, ili joj se smiono i drsko suprotstaviti. A ako bi se netko usudio to pokušati, neka zna da će navući srdžbu svemogućeg Boga i blaženih apostola Petra i Pavla.
     

Dano u Rimu, kod Sv. Petra, dne 3. ožujka, druge godine Našeg pontifikata.

Preveo:

o. Augustin Pavlović, VHDP, XV (1978) 42, str. 7-8.