Ispis

Carlos CostaPrva nedjelja Došašća 2008.
Draga braćo i sestre u svetom Dominiku i svetoj Katarini,

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. […] I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1,1-14).

Malo je svetopisamskih tekstova koji bolje zahvaćaju duh vremena Došašća i Božića od Proslova Ivanova Evanđelja. Evanđelist nas poziva u nekoliko riječi na puninu Utjelovljenja. Nije to spektakl koji se promatra izdaleka, jer, kako kaže tekst, Riječ je došla nastaniti se „među nama“ kao jedan od nas. Na završetku 12. redovnog zasjedanja Biskupske sinode o Riječi Božjoj u životu i poslanju Crkve, sinodalni su izaslanici napisali u svojoj poruci: „U grčkom se izvorniku nalaze samo tri temeljne riječi: Logos sarx egeneto, 'Riječ tijelom postade'. Nije to samo vrhunac toga poetskog i teološkog dragulja što ga imamo u Proslovu Ivanova Evanđelja (1, 14), nego i središte kršćanske vjere“ (II, br. 4).

Rođenje Riječi „među nama“ poprima još veću hitnost ove godine na raskrižju više putova u životu Crkve i Reda. Ponajprije, slavimo i zahvaljujemo za nedavnu Sinodu o Riječi Božjoj, Sinodu koja se odvijala u okrilju drugog konteksta milosti i istine: Pavlove godine, posvećene velikom apostolu naroda, sv. Pavlu. Osim toga, ta se dva događaja podudaraju s nastavkom našega jubilarnog dominikanskog hodočašća, koje će doživjeti svoj vrhunac 2016., s proslavom 800. obljetnice otkako je papa Honorije III. potvrdio Red propovjednika.

I za Dominika je Riječ Božja bila nazočna „u početku“ čuda po kojem je nastao Red propovjednika. Cijeli Dominikov život, življen u prisnom jedinstvu s Riječju, poziva nas na duboko kontemplativno slušanje Riječi i na odvažni angažman u propovijedanju Riječi u današnjem svijetu. U Dijalogu naše sestre Katarine Sijenske piše: „Dominik je u svijetu izgledao upravo kao apostol, sijući s toliko istine i svjetla riječ, skidajući tamu i darujući svjetlo“ (br. 158). Ta Riječ postala tijelom, ta Riječ što je gorjela u Dominikovu srcu bila je ona ista Riječ koju je s gorljivim žarom propovijedao, užižući svijet Kristovom ljubavlju i nježnim milosrđem.

Blaženi je Dominik žarko žeđao za spasenjem duša, kojih je bio neusporedivi apostol. S velikim se je žarom predao propovijedanju da je poticao i obvezivao braću da naviještaju Riječ Božju noću i danju, u crkvama i domovima, na poljima i na putovima – jednom riječju posvuda i uvijek da govore samo o Bogu.

Njegova svetost papa Benedikt XVI. podsjetio nas je na otvorenju Sinode: „… Važno je da pojedini vjernici i zajednice ulaze u sve veću bliskost s [Riječju Božjom]. […] Hraniti se Riječju Božjom za Crkvu je prva i temeljna zadaća.“ Stoga, u okviru našeg jubilarnog hodočašća koje je započelo slavljem 800. obljetnice osnutka dominikanske zajednice u Prouilheu, čitava je Dominikanska obitelj pozvana napraviti stanku i usredotočiti se na sljedeću temu: „U Početku bijaše Riječ: Dominik, propovjednik Milosti“. Pomoću te teme obvezujemo se sjesti uz Dominika do Kristovih nogu i, s njim, „hraniti se Riječju Božjom“.

Tu baštinu milosti dijelimo svi, braća, monijalne i apostolske sestre, dominikanski laici, mladi i stari, bogati i siromašni. I dobro znamo da ćemo se, kada se budemo nahranili Riječju, suočiti s drugim velikim izazovom s kojim se je morao suočiti sv. Pavao, i koji je na neki način sažet u njegovu apostolskom uzviku: „Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem!“ (1 Kor 9, 16). Slijedeći Dominikov primjer i usvajajući uzvik sv. Pavla, prihvaćamo ga kao misao vodilju tijekom trajanja svih hodočasničkih godina sve do proslave Jubileja 2016. Da bismo to ostvarili, priznajemo ipak da je nužna promjena, u stvari bitna: kao dominikanci, ostat ćemo vjerni svojemu pozivu samo ako taj uzvik bude odjekivao i u zajednici:

„Doista, jao nama ako evanđelja ne navješćujemo!“

Te su riječi sv. Pavla, kako je rekao papa Benedikt XVI. u svojoj poruci na otvorenju Sinode, „uzvik koji za svakog kršćanina postaje ustrajan poziv da se stavi u službu Kristovu“. Uzmimo te riječi k srcu, prepoznajući u njima samo evanđelje iz kojeg je nastalo propovjedničko poslanje našeg svetog oca Dominika: noseći sa sobom posvuda na putovanjima Evanđelje sv. Mateja i Pavlove poslanice, Dominik je doista postao „propovjednik milosti“. Kad god pjevamo O Lumen (O svjetlosti Crkve), tim imenom zazivamo Dominika: Praedicator Gratiae, on, propovjednik, učenik Riječi, obećava da će koračati s nama i obnavljati u nama milosno izlijevanje Riječi – a koje je bila stvarno nazočna kad su zasijane prve sjemenke Svetog propovijedanja u plodnoj zemlji južne Europe. Neka nas on sjedini u obitelj okupljenu oko Riječi i neka nas obdari kontemplativnim, poslušnim raspoloživim i odvažnim srcem koje će odgovoriti u slobodi na aktualne izazove Evanđelja.

I dok koračamo kroz ovo vrijeme Došašća prema kontemplaciji Riječi postale tijelom, pod noćnim nebom Betlehema, htio bih ovdje osobno izreći i svoje najljepše želje za blagoslovljen i radostan Božić svakom članu dominikanske obitelji u svijetu. Betlehem – „dom kruha“ – podsjeća nas na dvije važne stvarnosti. Prvo, Utjelovljena Riječ došla nas je nahraniti. Hranimo se na njezinu stolu milosrđa i sućuti, svakoga dana u novoj godini. Drugo,  u svijetu koji se suočava s porastom gladi i stalnim ratnim prijetnjama, okrenimo se ponovno Kristu, jer „njegove riječi navješćuju pravdu, ulijevaju odvažnost malodušnima, a grješnicima daju oproštenje“ (Poruka Sinode, IV, br. 13). Neka te riječi budu naše riječi kako bismo i mi mogli naviještati evanđelje mira u Njegovo ime!

Braćo i sestre, koračamo skupa na hodočašću vjere, u obitelji, bodreći jedni druge na putu. Neka nas Duh Sveti pomaže da mognemo koračati u nadi i neka nas sveti Dominik blagoslovi i nadahne da budemo uvijek vjerni prekrasnoj baštini što ju nam je ostavio.

Vaš brat u svetom Dominiku, propovjedniku milosti,

Fr. Carlos A. Azpiros Costa, O.P.
Učitelj Reda
0
0
0
s2sdefault
powered by social2s