joomla social media module

 

krunica_5Dubrovnik, 04. svibnja 2009. – Nakon što je 02. ožujka 2009. započelo obilježavanje Godine sv. Dominika u Župi i Samostanu Sv. Križa uz prigodno klanjanje «Molimo sa sv. Dominikom», euhsristiju i predavanje «Devet načina molitve sv. Dominika», večeras je nastavljeno s pripravom za proslavu 800. obljetnice Reda propovjednika. U 18 sati župnik je predvodio molitvu krunice i litanije Reda propovjednika.

Nakon prošnji na čast sv. oca Dominika i svečane molitve Večernje, u 19 sati slavljena je koncelebrirana sv. Misa uz homiliju nadahnutu na životu, djelu i krepostima svetog utemeljitelja. U 20 sati pred stotinjak vjernika prigodno predavanje na temu «Dominikanci i krunica» održao je mladi teolog iz Splita Ivan Armanda, apsolvent na Katoličkom-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Ovdje donosimo sažetak tog predavanja:
«Iznimna pobožnost sv. Dominika prema Majci Božjoj, o čemu nam svjedoče njegovi prvi životopisci, bila je plodno tlo za stvaranje tzv. legende o krunici. Prema toj legendi utemeljitelj Reda propovjednika krunicu je dobio od same Bogorodice i to uoči bitke kod Mureta u rujnu 1213. No, legenda je ipak samo plod ljudske mašte i, koliko god da je dobronamjerna, ipak ne odgovara istini. Budući da je upravo istina geslo Dominikanskoga reda, potrebno je potražiti istinu i o nastanku krunice. Njezinu prapovijest uistinu treba tražiti još za života sv. Dominika, ali svoj stvarni nastanak krunica je doživjela tek u drugoj polovici 15. stoljeća zahvaljujući dvojici dominikanaca. Prvi je Alain de la Roche koji je 1463. veoma gorljivo počeo širiti pobožnost Marijinog psaltira koja se sastojala u moljenju 150 Zdravomarija razdijeljenih na desetice molitvom ukupno 15 Očenaša. Daljnji značajniji doprinos dao je njemački dominikanac Jakov Sprenger koji je definirao ružarij i Psaltir Majke Božje te na Malu Gospu 1475. utemeljio u Kölnu prvu kruničarsku bratovštinu koju je nedugo potom pridružio Redu propovjednika.

 

k1

 

Dominikanci su od početka svojim propovijedanjem i pisanim djelima nastojali proširiti pobožnost krunice među narodom, u čemu su imali podršku vrhovne uprave svoga Reda te samih papa. Među papama posebno se istaknuo sv. Pio V., inače dominikanac, koji je konačno definirao krunicu i odredio da se sastoji od 150 Zdravomarija koje su razdijeljene na desetice s ukupno 15 Očenaša i razmatranjem 15 otajstava iz povijest spasenja. Ovaj oblik molitve krunice u bitnome se očuvao do danas. Jedino je papa Ivan Pavao II. 2002. na poticaj samih dominikanaca uz petnaest postojećih uveo 5 novih otajstava nazvavši ih otajstvima svjetla.


Nakon bitke kod Lepanta, u kojoj je kršćanska mornarica na zagovor Majke Božje posredstvom molitve krunice izvojevala pobjedu nad nadmoćnom turskom silom, krunica se još više proširila svijetom, uključujući i naše prostore. Još od 16. stoljeća uzduž jadranske obale utemeljeno je mnoštvo kruničarskih bratovština, a hrvatski su dominikanci rado pisali kruničarske molitvenike i priručnike, te razne knjige, pjesme, razmatranja i skladbe o krunici.  U tome su se od 16. stoljeća nadalje posebno istaknuli Pavao Zizerić, Vinko iz Bosne, Arkanđeo Gučetić, Josip Marija Oreb, Anđeo Marija Miškov, Jerko Vlahović, Jordan Viculin, Zlatan Plenković i mnogi drugi. Splitski dominikanac Vinko Marija Draganja ostao je poznat kao slikar kruničarskih motiva, a mučenik Dominik Barač kao promicatelj krunice u iznimnim okolnostima, među osuđenicima na smrt s kojima je i sam čekao izvršenje nepravedne presude.

 

Budući da im krunica pruža mogućnost da se kontemplacijom učvrste i usavrše u vjeri, ona predstavlja neizostavan dio ne samo dominikanske povijesti i tradicije, nego i duhovnosti Dominikanskoga reda. No, dominikanci je nisu ljubomorno čuvali unutar svojih samostanskih zidina, nego su je otpočetka nastojali proširiti među kršćanskim pukom te tako obogatili molitvenu baštinu Crkve. Kao osobit oblik molitvene pobožnosti, kojega se naziva Evanđeljem u malom, krunica je aktualna i danas, što svjedoči blagopokojni papa Ivan Pavao II. svojim pozivom u apostolskom pismu Rosarium Virginis Mariæ iz 2002. godine: Upirem svoje oči u vas, braćo i sestre, svakoga staleža, u vas, drage obitelji, u vas, bolesni i stari, u vas mladi: ponovno uzmite s pouzdanjem krunicu u ruke! Iznova ju otkrijte u svjetlu Pisma, u skladu s liturgijom i u ozračju svakodnevice. Neka taj moj poziv ne ostane neuslišan!»

 

0
0
0
s2sdefault