joomla social media module

 

oznanaslovna1Znano nam je toliko toga iz života i djela blažene Ozane iz Kotora (1493-1565). Nije ona bila jedina koja je izabrala život „rekluze“ – zazidane djevice (lat. reclusio = tamnica), ali je ostala najpoznatija jer je svojim životom iza sebe ostavila svijetao trag. Ozanin primjer milosrđa prema potrebnima, praćen snagom molitve i žrtve, rječitiji su i snažnije govore od mnogih propovjedničkih riječi.

 

 

 

Koliko je ovo istina, kazuju i zapisane stranice, da pod prozor Ozanine ćelije nisu navraćali samo siromasi po komad kruha, nego su dolazili i pučani, i vlastela, i vjernici, i svećenici, čak i sam kotorski biskup - svi su oni tražili savjeta i pomoć za život, preporučujući sebe, svoje obitelji i svoj grad u molitve ove svete žene.

 

52 godine provela je Ozana zatvorena u svojoj pokorničkoj ćeliji, živeći na svome tijelu i duši istinu Isusovih riječi: „Pođite po svem svijetu i propovijedajte evanđelje svemu stvorenju!“ Nakon što je primila svete sakramente, Ozanina zadnja želja prije smrti bila je da joj se na materinjem jeziku čita odlomak o muci Isusovoj iz Ivanovog evanđelja. „Bog je ljubav“ – to je temeljna istina naše kršćanske vjere. Do spoznaje i kontemplacije ove istine kršćanin/vjernik dolazi upravljajući svoj pogled prema Isusu koji je za nas umro na križu. Bl. Ozana je željela i u zadnjim časovima svoga života da joj ova istina bude vidljiva i bliza; željela je to s razlogom, jer je cijeloga svoga života gajila posebnu pobožnost prema Raspetome, prema Križu i Muci Kristovoj. Za nju je Krist na križu bio „otvorena knjiga“ iz koje je ona neumorno učila.

 

S Križa je crpila posebno znanje, nalazeći u njemu utjehu za sebe i za sve koji su dolazili, tražeći pomoć. Volim se sjetiti ove blaženice, ne zato što pripadamo istom – dominikanskom Redu, nego i zato što mi je posebno nježna, iako je na slikama prikazuju s križem, s ljestvama i bičem - simbolima njezina pokorništva. Razmišljam o ovome dok u kotorskoj katedrali klečim pred njezinim ne-raspadnutim tijelom, koje počiva u brončanom sarkofagu kojeg je uradio poznati hrvatski umjetnik Antun Augustinčić.

 

U sebi tiho izgovaram sve one molitve koje sam dugo čuvao za ovaj trenutak; šapućem ih tiho, govorim sva ona draga imena, spominjem zajednice braće i sestara - i molim bl. Ozanu da ih kao vjerna zagovornica prenese pred lice našega Gospodina. Ne znam čitati iz „otvorene knjige“ k'o što je to Ozana znala, to mogu samo zapisati. Na vijest o njezinoj smrti sav je narod Kotora i obližnjih mjesta dohrlio u crkvicu sv. Pavla. - „Umrla je pokornica! Umrla je svetica“ - tako su Ozanu u narodu zvali. Svi su je htjeli vidjeti, htjeli su imati komadić njezine odjeće, ili makar nešto što je njoj pripadalo. Njezin je sprovod okupio cijeli grad.

 

Tijelo je bilo nošeno svim glavnim gradskim ulicama te položeno u crkvu Sv. Pavla. Odmah su je počeli štovati kao sveticu, a to se štovanje proširilo i po Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. Širili su ga osobito dominikanci. Danas se tijelo blaženice štuje u crkvi Sv. Marije u Kotoru. U godini jubileja posvećenog svetom Tripunu, proslava blagdana blažene Ozane bila je u kotorskoj Katedrali-bazilici, gdje su prenesene njene relikvije.

 

Pontifikalnu svetu misu u 18 sati predvodio je mons. Ilija Janjić, biskup kotorski, zajedno sa svojim svećenicima i četvoricom dominikanaca iz Dubrovnika i Korčule. Svečanosti su nazočile i časne sestre dominikanke, franjevke i sestre od Malog Isusa iz Dubrovnika.

 

U svojoj prigodnoj homiliji biskup Janjić je istaknuo karizmu bl. Ozane, koja i u ovo naše doba ostaje tihi putokaz preporoda vjere i zagovornica utvrđivanja crkvene sloge u Crnoj Gori i Boki Kotorskoj. Osnovna bit Ozaninog života mogla bi se sročiti u jednoj jedinoj rečenici: sklopila je savez s Isusom, Svjetlom koje ne pozna zalaza; usudila se - kao i njezin uzor sv. Dominik - s Isusom krenuti u konačni izlazak iz ovozemne patnje, u jedan novi i vječni život.

 

 


0
0
0
s2sdefault