• Propovjednici Istine – Samostan i crkva svete Katarine Aleksandrijske, Split (nastavak 2/12)

  • 1
  • 800. obljetnica dominikanaca na hrvatskim prostorima – EPIZODA 2/12

  • 1

joomla social media module

2020 12 24 Bozic

 

Riječ se utjelovila, Bog je postao maleno dijete, približio nam se i postao jedan od nas.

 

 

U jednom Njemačkom gradu postavljene su jedne godine posebne jaslice posuđene iz jednog muzeja. Riječ je bila o štalici s jaslicama iz 18. st. Tu je bilo mnoštvo likova: pastiri, kraljevi, ljudi iz obližnjega grada koji su u iščekivanju gledali u smjeru jaslica i zapanjeni promatrali anđele.

 

Međutim, figurica jednog bosonogog čovjeka bila je drugačija od ostalih. Na leđima je taj čovjek nosio veliki teret, bio je pognute glave i pogleda uperena u zemlju. Taj je čovjek zapravo bio poput mnogih današnjih ljudi, koji su toliko opterećeni da nikako ne mogu podići pogled i gledati novorođenog Spasitelja.

 

Božić može biti tegobno vrijeme, za one koji nose veliki teret poslova, obiteljskih nevolja, stresova i osobnih gubitaka, za one koji bi pošto poto htjeli spasiti svoj život i osigurati se na ovom svijetu, za one koji su se dokopali moći i koji bi je u svojim nemirima željeli isprobati na slabijima...

 

Mnogi su danas nemirni, zabrinuti i prestrašeni... Mnogi se pitaju što će se dogoditi, hoću li se zaraziti, hoću li preživjeti i sl.?! Čovjek je u opasnosti da izgubi vjeru, da izgubi Boga, ali s druge strane ima veliku priliku da ga nađe i to možda po prvi puta na ispravan način.

 

Sjetimo se da je Isus na ovaj svijet došao kako bi podigao opterećene, pognute pod teretom grijeha i života... Jer naš Bog uvijek dolazi u jednom kritičnom trenutku kako bi rasvjetlio tamu naše noći.

 

„Donosim vam veliku radost za sav narod. Danas vam se u Davidovu gradu rodio Krist Spasitelj.“, odjeknulo je nad glavama pastira i danas nad našim glavama... Ova vijest je drugačija od onih kojima nas svakodnevno obasipaju sa svih strana. Ova vijest želi nas zaraziti virusom vjere, ljubavi i nade i potiče nas da ih širimo jedni drugima... Ova vijest postaje izvor novih odnosa između Boga i čovjeka, kao i odnosa među ljudima.

 

Riječ se utjelovila, Bog je postao maleno dijete, približio nam se i postao jedan od nas. Htio je doći u našu civilizaciju, kulturu, povijest našeg života i učiniti nas bogatijima u svakom pogledu. Želio nam je svojim dolaskom donijeti više svjetla, topline, mira, sreće i zadovoljstva.

Danas ne želimo proslaviti tek poruku Isusova rođenja, nego istaknuti značenje njegova rođenja za nas, za tebe...

 

Nakon povratka s prvog leta u svemir Jurij Gagarin je dao bezumnu izjavu da na svom letu svemirom «nigdje nije susreo Boga». Ima ih koji i danas tako bezumno  razmišljaju i ne smiruju se. Takvoj bezumnosti treba odgovoriti: da bi susreo Boga ne trebaš nigdje letjeti (ni u oblake, ni u Svemir), jer sam Bog je došao u našu blizinu, samo traži otvoreno ljudsko srce koje će ga primiti...

 

Kad je početkom prošlog stoljeća francuski bezbožnik, novinar Pierre Loti iz puke znatiželje pošao na putovanje po Svetoj zemlji u crkvi Isusova groba doživio je nenadano dubok osoban susret s Isusom, a onda se obratio svojim čitateljima člankom koji završava riječima poziva: „Tražite ga i vi, jer izvan njega nema ništa!“

To je poziv i nama danas koji slavimo Božić...

 

Za vrijeme Prvog svjetskog rata na Božić je iznenada utihnula pucnjava, neprijateljski vojnici koji su do maloprije bjesomučno pucali jedni u druge odložili su puške, prišli su jedni drugima, čestitali Božić i toga je dana bio mir na bojištu. Zlo je utihnulo, mržnja je prestala. To je smisao dolaska Boga među nas, ne samo noćas i sutra ...

Neka zato danas i od danas u našim nemirnim dušama, našim obiteljima, ovom mjestu, našem narodu ... potpuno nestanu svađe, mržnje, razdori, zavisti, optuživanja ..., jer Bog se rodio da bi u nama zavladala drugačija vijest, velika radost za sav narod.

 

Što ćemo dakle danas jedni drugima darovati? Neprijatelju – oproštenje. Prijatelju – pažnju. Djetetu – dobar primjer. Ocu i majci – strahopoštovanje. Sebi – poštovanje. Svim ljudima – ljubav. Mnoštvo skupih darova neće nam pomoći, ako jedni drugima ne prenesemo veliku radost koja je započela u Riječi koja je tijelom postala i nastanila se među nama (vidi Iv 1, 14).

 

Petar Galić, OP

 

0
0
0
s2sdefault