Ispis

Saint Dominic receives the Rosary restored 2008

 

Molitva Gospine krunice pomaže u ustrajnosti, svladavanju napasti i dolasku do cilja, ma kolike bile životne poteškoće…

 

 

Sveti Papa Ivan Pavao II svjedočio je kako je krunica igrala važnu ulogu u njegovu životu, te kako je u njoj povjeravao Gospi svoje brojne zabrinutosti i u njoj uvijek nalazio utjehu.

 

Dva tjedna nakon njegova izbora za Papu u listopadu 1978. Izjavio je: "Krunica je moja omiljena molitva. Čudesna molitva! Čudesna u svojoj jednostavnosti i dubini..."

 

Nadalje je nastavio kako je Gospina krunica razmišljanje o Kristu s licem Marijinim i kako je među najboljim i najzahvalnijim načinima kršćanske kontemplacije.

 

Svetac je podsjetio da je Marija u mnogim svojim ukazanjima u devetnaestom i dvadesetom stoljeću poticala ljude na molitvu krunice, a posebno je istaknuo ukazanja u Lurdu i Fatimi.

 

KRUNICA KAO KONTEMPLATIVNA MOLITVA:

 

Budući da u molitvi Krunice razmišljamo i meditiramo o Isusu naš omiljeni svetac nastavlja pisati o krunici kao kontemplativnoj molitvi.

 

Naš najizvrsniji model kontemplacije Isusova života upravo je njegova majka Marija. Evanđelje nam ističe kako je Marija pohranjivala sve događaje oko Isusova rođenja i prebirala ih u svom srcu (vidi Lk 2, 19).

 

“Pohranjivati” i “prebirati” upućuje nas na nutarnji život, na molitvu življenog odnosa, na pažljivo razmatranje u nutrini.

Upravo zbog ovoga što nam govori evanđelje sveti Papa je izrekao zanimljivu misao: “Budući da je Marija razmišljala o Isusu tijekom svog života na zemlji, a jer je krunica prije svega molitva za razmatranje i meditaciju o Isusu, možemo reći da je Marija ′molila krunicu′ bez prestanka tijekom cijelog svog zemaljskog života.”

 

Valja nam dakle zapamtiti kao je krunica iznimna kontemplativna molitva u kojoj uvijek iznova pohranjujemo i prebiremo u sebi Isusov život. Koliko to zaista činimo ispravno i redovito toliko u nama raste i ljubav prema Gospodinu. Pritom nam je dakle uzor Gospa.  

 

Naš svetac nas poučava kako je za molitvu krunice potreban skladan, miran ritam i usklađen tempo. U nekim ukazanjima Gospa je podučavala vidioce kako ispravno moliti krunicu, a da bi se iskusila njezina snaga.

 

Kada žurimo i kad smo u nesabranosti i raznim pretjeranim zabrinutostima propustimo primiti mnoge milosti koje nas ondje čekaju. Tada nalikujemo onoj dvojici učenika na putu za Emaus koji nisu prepoznali Gospodina ili Mariji Magdaleni koja je zbog žalosti mislila da je vrtlar.

 

Krunica ne smije biti niti utrkivanje kako bi se došlo što brže do zadnje Zdravomarije, jer onda nalikuje utrci Petra i Ivana prema grobu, kad su čuli od Marije Magdalene da je Gospodin živ.

 

Krunica je molitva koju treba moliti sa srcem i jer se u njoj mora dogoditi važan susret ona mora biti radosno iščekivanje u svakoj Zdravomariji.

 

Vratimo se ponovno onome što nas o ispravnoj molitvi uči svetac koji je rekao da razmatranje prizora iz pojedinih otajstava krunice mora biti u jedinstvu s Marijom, a to znači metoda učenja od nje za čitanje Krista, otkrivanje tako njegovih tajni i razumijevanje njegove poruke.

 

Krunica je dakle kao način kontemplacije „sredstvo do kraja“, do cilja, „a ne kraj samo po sebi“. A koji je dakle naš cilj? Naš cilj, kroz molitvu krunice, je postati sličan Isusu čiji život kroz nju razmatramo, i ne zaboravimo to mora biti uvijek s Isusovom majkom, našom dragom Gospom.

 

Netko je jednom lijepo rekao kako je krunica sažeto Evanđelje, a to bi nam trebalo biti više nego dovoljno. Što ćemo dakle redovito, svakodnevno moliti da bismo sačuvali vjeru i obnovili naše obitelji vjeru, te došli do cilja?

 

Petar Galić, OP

 

0
0
0
s2sdefault
powered by social2s