Ispis

2020 08 06 v naslovna

 

Proslavu Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja 5. kolovoza svatko je obilježio na svoj način. Dominikanski novaci Mislav Matijašić, Kristijan Zelić i bivši starješina samostana sv. Jeronima u Rijeci, fr. Zvonko Džankić odlučili su se za planinarsku verziju proslave.

 

Nadahnuti bl. Pierom G. Frassatijem, dominikanskim trećoredcem, rođenim 6. travnja 1901. u Torinu u Italiji i ljubiteljem planina, čiji je osobni moto glasio prema vrhu, prvotno su krenuli prema Platku.

 

Cilj je bila kružna staza od PD Platak do Snježnika i Guslice i natrag do PD Platak. Iako su došli do polazne pozicije, morali su odustati jer je kiša nošena vjetrom predstavljala ozbiljnu prepreku.

 

Kako su neko vrijeme dvojili što učiniti, jedan od djelatnika na info pultu je samo kratko rekao: "Odite u planinarski dom nešto pojedite i popijte pa natrag". Nisu ga poslušali, ali nisu ni odustali od puta u visine. Krenuli su put Učke.

 

Ondje je vrijeme uz povremene udare bure bilo ugodno za hodanje. Odabrali su zahtjevnu rutu, uspon na Vojak, najviši vrh Parka prirode Učka i ujedno najviši vrh istarskog poluotoka, a uzdiže se na 1396 metar nad morem.

 

Njihova startna točke bila je u Lovranskoj Dragi koja je uklesana međe nebeske visine i morsko plavetnilo. Hodanje je bilo zahtjevno, a posebno zbog kiše koja je dan prije natopila stazu.

 

Za veći dio se može reći kako je dobro postavljena i pristojno markirana. Zadnji dio staze koji je vodio do sedla pod Vojakom bio je prilično zahtijevan i težak. Veliki nagib i sklizak teren u nekim je trenutcima bio i opasan.

 

No, nekako su uspjeli doći do sedla, uzeli kratki predah i nošeni burom krenuli na sam vrh Vojak koji je dominikanskom trojcu pružio prekrasan pogled prema Istri, Riječkom zaljevu, sjevernom Gorskom kotaru, Velebitu, Tršćanskom zaljevu... Valjalo je poći ne leći, nego dalje - natrag ali kojom stazom.

 

Ona kojom su došli nikako, jer je za spuštanje opasna. Odabrali su lakšu stazu ka Maloj Učkoj, najvišem ruralnom naselju u Istri, smještenom na 995 metara nadmorske visine, mjestu koje su Talijani i Nijemci 30. travnja 1944. do temelja spalili. Danas je Mala Učka bez stalnih stanovnika.

 

Od potonjeg naselja trebalo je krenuti do Lovranske Drage, no u jednom trenutku nestale su markacije, a nestala je i trojka. Do izražaja je došao Frassatijev moto: prema vrhu. I kako to biva kada skreneš s prave staze, onda obiđeš puno više neplaniranih vrhova.

 

Ništa im drugo nije preostalo nego da se prepuste ljepotama prirode, raznolikom obilju bilja i drveća, potocima i starim mlinicama. Doduše našlo se tu i drugih putnika koji nešto traže, baš poput ove trojice.

 

Jedna „Draga“ je već spomenuta, a oni su se pobrinuli doći i do druge, one Mošćeničke. Uzmite kartu pa pogledajte gdje se nalaze „Drage“. Hodanje je trajalo, brojilo se u satima i sunce je već bilo na izmaku, a oni su još uvijek tražili pravu markaciju na kojoj piše: Lovranska Draga.

 

U jednom se trenutku, ona pojavila u liku starijeg gospodina koji se ljubazno ponudio s njima propješačiti 45 min., kako bi ih usmjerio do točke koju su toliko željeli. Tijekom hoda, mnogo toga su čuli i naučili od gospodina koje se niotkud stvorio. Ljubazno su mu zahvalili na pomoći.

 

Na kraju ove planinarske priče koja je završila sretno i sa zalaskom sunca, valja reći kako oni uskoro napuštaju Rijeku. Bio je ovo dobar trenig za novake koji završavaju godinu novicijata, i fr. Zvonku na kraju službe samostanskog starješine.

 

 

 

0
0
0
s2sdefault
powered by social2s