joomla social media module

2020 05 03 goodshepherd

 

Obraćenje i krštenje, znak pripadnosti.

 

Znamo da je krštenje prvi od sedam svetih sakramenata i da je temeljni sakramenat. Sama riječ dolazi iz grčke riječ baptizein, odakle latinski izraz baptismus, a znači uroniti, uranjati. Uranjanje u vodu je središnji obred krštenja i slika je na neki način nove maternice kroz koju se rađamo.

Ondje, u krsnom studencu, krštenik kao da silazi u krilo nove majke koja će ga roditi, i dat će mu novo djetinjstvo i novo roditeljstvo.

U hrvatskom jeziku riječ krstiti znači učiniti Kristovim. Tako shvaćamo kako obred uranjanja u vodu na krštenju znači zapravo uranjanje u Krista, odnosno novo rađanje odozgor, postajanje Božjim djetetom.

U današnjem prvom čitanju čuli smo snažan učinak Petrova propovijedanja. Kad je narod čuo Petrovu propovijed pitali su „Što nam je činiti?“, a Petar odgovara: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga.“

Petar dakle traži obraćenje i krštenje od onih koje je zahvatila milost Duha Svetoga nakon slušanja navještaja. Nakon toga osoba ulazi u novu pripadnost, krštenjem se brišu grijesi i osoba nakon krštenja ima novog Gospodara.

Apostol nam dakle želi reći da mi krštenjem sebe u potpunosti uranjamo u Isusa, u Isusove zasluge, te da postajemo njegovi. On je sada pastir i čuvar naših duša (vidi 1 Pt 2, 25).

Krštenjem postajemo jedno i nedjeljivo s Kristom. To bismo mogli usporediti s brakom. Stupanjem u brak nastaje jedna posve nova osoba od dvije osobe: „tako više nisu dvoje nego jedno tijelo.“ Te osobe onda sve dijele, i bol i radost, jer su jedno tijelo.

 

Tako je slično i s krštenjem u Krista, mi postajemo jedno s njime, a onda s njime dijelimo i njegovo trpljenje. Upravo kao što smo čuli u današnjem drugom čitanju iz 1.Petrove poslanice: Ako dobro čineći trpite pa strpljivo podnosite, to je Bogu milo. Ta na to ste pozvani jer i Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim.(1 pt 2, 20b-21)

No, u Isusu smo pozvani ne samo trpjeti s njime, nego također na ono što daje smisao trpljenju, a to je proslava s njime, uskrsnuće i život vječni. Da bismo u tome uspjeli moramo stalno biti uronjeni u Krista, kao na dan krštenja neprestano se namakati u njega.

POTPUNO PROŽETI KRISTOM

Krstiti se u Krista znači biti uronjen u njega, postati kao osoba potpuno sjedinjeni s njim, potpuno prožeti njegovim bićem.

JA SAM VRATA OVCAMA

Naše uranjanje, naše namakanje u Krista, obnavljanje snage krštenja je zapravo ono što je Krist rekao u današnjem evanđelju: Ja sam vrata ovcama. On traži od nas taj neprestani prolazak kroz njega Pastira, gdje nas on svaki puta osvježava i krijepi tim našim prolaskom kroz njega. On je pritom i naša zaštita, naša sigurnost protiv razbojnika i kradljivaca.

Svaki naš prolazak kroz Krista je obnavljanje snage spasenja primljene u sakramentu krštenja.

VAŽNOST DOBROG PASTIRA

Tako nam je dobro poznata ova slika Isusa kao Dobrog pastira. Međutim, mnogi su samo u filmovima imali priliku gledati pastira koji čuva stado ovaca. A što se tiče same ovce i janjeta, mnogi su ga imali priliku vidjeti iz blizine samo u obliku pečenja.

Zašto Isus koristi sliku ovaca, vrata, pastira, kradljivaca? Isus nam želi govoriti o važnosti Dobrog Pastira za nas, jer on je taj Pastir, a mi smo ovce o kojima se on brine...

Isus je tako često koristio primjere iz svakodnevnog života kako bi objasnio svoj nauk. Tako je dakle i u ovom slučaju...

U ono vrijeme pastiri su se doslovno morali odreći velikog dijela svog života za svoja stada. Ovce su kratkovidne, plahe, ranjive i stalno jedu. Treba ih stalno paziti i osiguravati im nove ispaše. Pastir zato mora stalno živjeti u divljini, slijediti ovce, usmjeravati ih, okupljati ih i štititi ih od kradljivaca i grabežljivaca.

 

Noću ih je dovodio u ograđene prostore koji su bili otvoreni samo s jedne strane. Budući da su vrata bila nesigurna zbog kradljivaca pastir bi ležao na samom ulazu u tor. Tako je on bio zaštita protiv kradljivaca i zvijeri koji su najviše vrebali noću, te je tako izlagao i vlastiti život za ovce. On je u tom slučaju bio i pastir i vrata.

Sad nam postaje jasniji Isusov govor kad on za sebe kaže da je on Pastir ovaca i da je on Vrata ovcama. Naslućujemo koja je važnost za nas Isusa kao Dobrog Pastira. On je naša zaštita, sigurnost i utočište. On sebe izlaže da nas zaštiti...

Mi smo poput ovaca kratkovidni, plahi i stalno jedemo, te tako često zaboravimo na opasnosti kojima smo izloženi. Bez našeg Pastira vrlo brzo bismo postali lak plijen kradljivaca i grabežljivaca... Držimo se dakle njegove blizine!

 

Petar Galić, OP

 

 

0
0
0
s2sdefault