joomla social media module

2020 03 31 fr a c

 

Odmah na početku tog fenomena smo mogli zamijetiti da se nešto istodobno veliko i malo valja poput lavine koja svojim 'naletom' plaši i iznenađuje.

 

Kada imamo susret s nepoznatom ugrozom onda prvotno reagiramo prema uhodanim obrambenim mehanizmima koji podcjenjuju i omalovažavaju snagu definiranog protivnika nastojeći ga relativizirati i isključiti iz našeg životnog prostora. Stoga su se ljudi masovno preselili u virtualni svijet šaljući odatle što šaljive, a što manje nadahnute poruke, kako izbjeći najbezbolnije nastupajućoj prijetnji.

 

Ta zamjenska stvarnost je, ipak, samo prividna stvarnost, pa nas, ona ne uspijeva dubinski primiriti niti ulijeva povjerenje da će ikada istinski moći nadomjestiti ono što je stvarnost, koliko god to metafizički zahtjevno bilo i zavodljivo. Nastava na fakultetima i školama o tomu mogu posvjedočiti, jer se zapravo samo 'igramo' stvarnoga života.

 

Osim toga ne svojom voljom smo dovedeni u prilično nezavidnu situaciju. Po naravi smo konstatirao bi Aristotel društvena i politička živa bića i kao takvi upućeni na užu ili širu zajednicu, a sada prisilno idemo iskušati što znači živjeti u izolaciji, samo - izolaciji, pustinjačko – monaškom životu, u kojem je čitav nama poznati svijet postao 'globalna klauzura'.

 

Nadovezujući se ponovno na Aristotela za one koji bi samovoljno htjeli u izolaciju mogli bismo smo ustvrditi da su bogovi ili životinje, ali, ta napetost je ipak u sebi ambivalentna, jer iz iskustva znamo da, primjerice, i najstroži redovi u Katoličkoj Crkvi imaju prilično dobar uvid u ono što se događa.

 

Oni koji su tobože pobjegli od 'svijeta' kao mjesta u kojem nije dobro boraviti, jer u njemu pretežu sile zla i svakovrsne blasfemične radnje, vrlo dobro znaju, da ne postoji neko drugo mjesto življenja. Ako bismo se teoretski imali gdje skriti ili 'pobjeći' na sigurnije, kako su to htjeli brojni naši suvremenici nemate neki 'povoljan ždrijeb'.

 

Osim toga kaže se da nijedno zlo ne dolazi samostalno, nego se treba naviknuti i na to kako stvari izgledaju, kada vam 'stan', 'vikendicu', 'samostan', 'starački dom', 'grad' trese potres. Nevoljama nikada kraja, onda nas obavijeste da je onečišćenje grada najizrazitije upravo tamo gdje živimo, taman kada ste pomislili da se nazire svjetlo na kraju tunela.

 

Nakon toga se počinjemo tješiti time što smo mi ipak prošli 'neokrznuto' uspoređujući sebe i druge s onima koji su ne samo u neposrednoj smrtnoj opasnosti nego masovno preselili na drugi svijet.

 

Uglavnom se to čini spaljivanjem, premda ni to ne mogu 'nadležne službe profesionalno odraditi', pa se upomoć zove vojska koja kamionima prevozi leševe do drugih mjesta gdje je to moguće, koliko toliko, dostojanstveno urediti. Slaba utjeha za one koji su se preselili s ovoga svijeta, a i one koji ih zbog različitih zabrana nisu mogli primjereno tajni života svake osobe ispratiti.

 

Kada je opet samo nekima povoljnija situacija za razmišljanje i djelovanje, sve to može nas podsjetiti na strastvene sportaše koji su svjesni bogatstva sporta i onoga što nudi nebrojenim pojedincima i skupinama. Premda smo privremeno uskraćeni da se divimo njihovih postignućima otkazivanjem najvećih sportskih događaja u narednom vremenu, pokazuje se potreba da se poslužimo nekim slikama koje dobro ilustriraju ono o čemu ukratko želimo otkriti sadržaj.

 

Nogomet može poslužiti kao dobar primjer tome. Nebrojeno puta sam se imao prigodu osvjedočiti da je teren drugo mjesto za pokazivanje onoga što je svaki pojedinac zapravo. Svakako splet i spoj mišljenja, slobode volje i emocija. Za onoga koga takva vrsta razmišljanja privlači, može izgledati iznenađujuće kako se svaki čovjek bio on profesionalac ili rekreativac ponaša na terenu.

 

Zanimljivo je promatrati tu evoluciju i degradaciju, srdžbu, bijes, psovku, proslavu pogotka, molitvu i križanje prije ulaska u dvoranu i slično. Nakon te sportske arene, nastupa onaj ležerniji i manje zahtjevan dio komentiranja netom odigrane utakmice, pije se pivo i nastavlja se živjeti onako kako se redovito u tim trenucima ponašamo.

 

Za neke od sudionika tih događaja možemo ustvrditi da su se potpuno promijenili u te 'dvije igre'. Od osobe koja na terenu viče na sve i svakoga, do osobe s kojom bismo htjeli surađivati do kraja života. Potpuna preobrazba i gotovo 'promjena osobnosti'. Antropologija kao filozofska disciplina ima materijala za proučavanje 'kao na dlanu'.

 

Nešto slično možemo zamijetiti u ovoj trenutnoj 'igri' u koju su gotovo svi uključeni na ovaj ili onaj način, a trebaju se svjesno ili pak manje svjesno tomu oduprijeti. Ovo što se događa može se usporediti s olujom ili tsunamijem koji nakon što 'odrade' svoj posao ostavljaju za sobom nered, sve ono što je izgledalo zatvoreno i čvrsto izbacuju na površinu, ostavljaju za onoga tko to zna uočiti sve ono što čovjek i svijet jesu u cjelini.

 

Možemo gotovo mazohistički ustvrditi kako je zapravo dobro da nam sve ovo događa jer predstavlja anticipaciju konačnog odvijanja i raspleta onoga prema čemu svi idemo. Odjednom je nestala razlika između bogatih i siromašnih, odjednom se ponašamo kao beskrupulozni sebičnjaci i zvijeri, a drugi put predstavljamo sliku solidarnih i sućutnih ljudi koji ne bi ni 'mrava zgazili'. Ukratko zemlja se predstavlja kao mjesto golemog i sveobuhvatnog izazova za najrazličitija istraživanja o tome tko je Bog, čovjek i svijet u cjelini.

 

Ponekad mi izgleda poput goleme ispovjedaonice iz koje se čuju glasovi 'na sva zvona' o tome što je otišlo ukrivo i po zlu, i ima li tome lijeka? Nekima se čini da ima, a drugi misle da će to svoje znanje opet moći temeljito naplatiti. Posvuda se u javnosti pojavljuju različiti sveznadari, kao i oni manje naduti koji su svjesni kako imamo posla s misterijem koji se istodobno skriva i otkriva u Božjem nacrtu s čovjekom.

 

„Tako oni misle, ali se varaju, jer ih zloća njihova zasljepljuje. Oni i ne znaju tajna Božjih, ne očekuju nagradu za svetost, ne vjeruju u naknadu čistim dušama. Jer je Bog stvorio čovjeka za neraspadljivost i učinio ga na sliku svoje besmrtnosti.“ (Mudr 2, 21-23).

 

Alojz Ćubelić, OP

 

0
0
0
s2sdefault