joomla social media module

2020 03 22 4 ned kor

 

 

Prvo čitanje: (1 Sam 16, 1b.6-7.10-13a)

 

Samuel je poslan od Boga pomazati za kralja najmlađega od Jišajevih sinova, iako su ljudska očekivanja bila posve drugačija... Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.

 

Drugo čitanje: (Ef 5, 8-14)

 

Kao i Efežanima i nama je upućen podsjetnik kako smo nekoć bili tama, zarobljenici mraka, a sada smo svjetlost u Gospodinu, te smo u skladu s tim primili zadaću živjeti kao djeca svjetlosti.

 

Evanđelje: (Iv 9, 1-41) (ili: Iv 9, 1.6-9.13-17.34-38)

 

Isus ozdravlja slijepca od rođenja i otkriva mu se postupno kao Sin Čovječji: i tada, kad je čovjek povjerovao njegovo ozdravljenje je bilo potpuno.

ČOVJEK KOGA JE ISUS OZDRAVIO IZGLEDA DRUGAČIJE...

 

Prošle nedjelje imali smo žeđ, a danas imamo sljepoću: i na jedno i na drugo odgovor je Isus... Kao što kod žene Samaritanke fizička žeđ nije bila ključni problem, današnja Božje riječ nas želi poučiti kako fizička sljepoća nije ono najgore što može pogoditi čovjeka...

 

Iako pitanje učenika na početku: „Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelj te se slijep rodio?“, nije pogodilo bit što se tiče slijepca od rođenja, ono pogađa bit kad je u pitanju posljedica grijeha i život u grijehu.

 

Grijeh je stanje osude, stanje tame, i sljepoće... A da je to tako Isus će na kraju ustvrditi, nakon što je dovršeno i duhovno ozdravljenje čovjeka kad je povjerovao, kad je rekao: „Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide da oslijepe!“

 

Čovjek je doživio dvostruko ozdravljenje: jedno je bilo fizičko, odnosno izvanjsko (u prvom dijelu današnjeg evanđelja), a drugo je bilo duhovno, odnosno unutarnje kad je povjerovao u Isusa (i tek je tada čovjek istinski ozdravljen)...

 

Isus ozdravlja čovjeka u subotu da bi još jednom pokazao kako je subota zbog čovjeka. Čovjek koga je ozdravio i zahvatio Isus izgleda drugačije: zato ga ne prepoznaju oni koji su ga poznavali čitav život. Nisu sigurni da je to zaista on pa kažu – Nije to on, nego mu je netko sličan...

 

Ovdje se uočava kako oni ne vjeruju sami sebi kod vlastitih očiju... i kako nije dovoljno oslanjanje na svoje fizičke oči da bi se zaista vidjelo...

 

POVJEROVATI U ISUSA ZNAČI BIT OSLOBOĐEN SLJEPOĆE:

 

Priča govori o čovjeku koji se obratio i povjerovao u Isusa, a njegov nevjerni prijatelj želio je čuti od njega objašnjenje zašto. 

"Dakle, ti sada vjeruješ u Krista?" 

"Da". 

"Onda sigurno znaš mnogo o njemu. Reci mi, u kojoj je zemlji rođen? "

"Ne znam."

"Koliko godina je imao kad je umro?"

"Ne znam."

"Koliko propovijedi je izrekao?"

"Ne znam."

"Ti vrlo malo znaš za čovjeka koji tvrdi da je povjerovao u Krista."

"U pravu si.  Sram me je koliko malo znam o njemu.  Ali ovo znam: prije tri godine bio sam pijanac.  Bio sam u dugovima.  Moja obitelj se raspadala. Vlastita djeca su me mrzila.  Sada sam se oslobodio alkoholizma. Riješili smo se dugova.  Moja obitelj uživa u zajedništvu.  Moja djeca željno očekuju moj povratak kući svake večeri.  Sve to je Krist učinio za mene.  To je to što znam o Kristu." 

Ne zvuči li to kao odgovor slijepca iz današnjeg evanđelja kojega je iscijelio Isus?

 

SLJEPOĆA I KRŠTENJE:

 

Današnje evanđelje je oduvijek povezivano s krštenjem. Kao što je slijepac sišao u vode Siloama i vratio se cjelovit i ozdravljen, tako i oni koji silaze u vode krštenja izlaze iz njih duhovno cjeloviti, potpuno ozdravljeni od duhovne sljepoće u kojoj su bili rođeni.

 

U lekcionarima i liturgijskim knjigama rane Crkve bila je razvijena praksa tri ispita koje je kandidat morao proći prije krštenja. To se podudara s tri ispitivanja kojima je bio izložen slijepac iz evanđelja.

 

Katekumen, odnosno kandidat za krštenje, prolazio je provjeru kako bi se utvrdilo je li dostojan primiti sveti sakrament, a onda bi mu bilo otvoreno i svečano pročitano ovo deveto poglavlje Ivanova evanđelja sa ispoviješću vjere ozdravljenog slijepca koji kaže, „Vjerujem Gospodine“, što je bio vrhunac službe.

 

I na slikama nalazimo prikaz Isusa koji ozdravlja slijepca od rođenja kao simbol svetog krštenja.

 

Prvi kršćani su promatrali krštenje kao napuštanje sljepoće i tame, i stupanje u slavu Božjega svjetla. Oni su shvaćali kako postati kršćanin i nasljedovati Krista je zaista čudo, jednako tako veliko, ako li ne i veće, i od samog ozdravljenja od fizičke sljepoće čovjeka u današnjem evanđelju.

 

Petar Galić, OP

 

 

0
0
0
s2sdefault