Ispis

2019 08 18 20 g

 

U današnjem prvom čitanju proroka Jeremiju žele ubiti jer je govorio istinu koju narodni glavari ne žele čuti. Bacaju ga u čatrnju u kojoj nije bilo vode, pa je prorok bio upao duboko u blato...

 


Zašto su dakle ubacili proroka u čatrnju i željeli ga ubiti? Jer nisu mogli čuti istinu koju im je po Božjem nalogu govorio.

Istina je često poput ognja. Duh Sveti je u vidu ognja sišao nad apostole. Tko prihvati Božju istinu biva zahvaćen njenim ognjem i potaknut da je širi dalje, da je dalje potpaljuje u srcima.

Imamo dakle vatru Božje istine koja oživljuje one koje je slušaju. A imamo i vatru Božje istine koja uznemiruje one koji je ne žele čuti i kod kojih izaziva vatru nemira.

Zato Isus u današnjem evanđelju kaže: „Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo!“  i „Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.“ (Lk 12, 49. 51)

ISUSOV OGANJ IZAZIVA DVA RAZLIČITA EFEKTA U SRCIMA!

Priroda Isusove poruke je dakle vatra na zemlji, vatra u ljudima. Naslućujemo što ta vatra znači i što joj je cilj. Moramo također znati da dokle god ne prihvatimo poruku evanđelja, u nama i među nama vladat će razdijeljenost, protivljenja, neprijateljstva, nasilja i ratovi.

U nama se dakle mogu dogoditi dvije različite vatre u ovisnosti o tome jesmo li se odlučili za Krista ili protiv Krista?

Očito je, naslućujemo i osjećamo kako se u nama i među nama odvijaju neke puno dublje bitke vezane za te odluke i za te vatre.

Kad sam čitao o ratu u Ruandi potreslo me kad sam pročitao da su se ljudi pred progoniteljima sklonili u crkvu misleći da će ondje biti sigurni, a ovi su ih baš na tom svetom mjestu, razjareni poput zvijeri, sasjekli mačetama. Prema svjedočanstvu jedinog preživjelog, krvi je bilo do koljena.

Najprije, zašto su žrtve mislile da će u crkvi biti pošteđeni? Pa valjda zato što mislili – i oni su katolici kao i mi.

Ali kako je onda to moguće? Onaj jedini svjedok kaže – Kad su u upali u crkvu, i kad smo im vidjeli oči i kako se glasaju pomislili smo: „To nisu ljudi.“ Naime, oni su režali poput zvijeri i kesili zube na nas od natprirodnog bijesa i mrženje. Znali smo tada da smo gotovi, i samo smo vapili Bogu da nam se smiluje duši.

VATRA BOŽJA I VATRA PROTUBOŽJA

Vatra se može interpretirati na više načina, ali dva su osnovna: ona koja razara i ona koja vraća u život.

Ona koja razara i uništava je paklena, đavolska, protubožja i ona je bila na djelu u Ruandi, u našem Vukovaru i u sličnim događajima diljem svijeta.

Ona pak vatra koja vraća u život je Božja. Isus je na zemlju donio vatru života, vatru koja oživljava mrtve, koja slijepcu daje vid, … vatru Duha Svetoga koji apostole osposobljava za poslanje…

Kad je Isus počeo sa svojim javnim nastupom odmah se organizirala iz pozadine oporba jako neprijateljski, ubilački nastrojena prema njemu. U svemu su ga vrebali i tražili načina kako da ga se riješe, vrebali su ga u riječi. Očitovala se od početka i protivnička nevidljiva dimenzija te zavikala iz opsjednutoga – Što ti imaš s nama Sine Boga Živoga. Došao si prije vremena uništiti nas.

Riječ je o sukobu u samom startu, o pravom razdjeljenju, o dvije strane.

Ali još prije, samim Isusovim rođenjem, sjećamo se kako je Herod bjesnio nakon vijesti Mudraca da se ima roditi kralj Izraelov u njegovoj blizini i da su mu se oni došli pokloniti. Tako bijesan Herod naredio je poubijati svu djecu u Betlehemu..

Vidimo, oganj i podjela, uznemirenost protivnih sila zbog Božjeg prisustva među nama. Protivnim silama tako je Isusov dolazak svakako značio nemir, i svima koji ga odbijaju on je znak protivljenja.

 

U tom smislu postaju nam jasnije njegove riječi – Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice. (Lk 12, 51-52)

Zapravo svi koji mu se protive, protive se ujedno i onima koji ga prihvaćaju, pa iako bila riječ o samim ukućanima, o članovima iste obitelji.

Nemiri u nama, podjele među nama govore nam o tome da još ima dosta onih koji nisu prihvatili Krista.

A nemirno je srce naše dok se ne smiri u Bogu – napisa sv. Augustin.

Isus je donio ljudima oganj pročišćenja, vatru spasenja... Nemir u ljudskim srcima trajat će sve dok se posve ne prihvati Isusov mir...

Molimo Gospodina da nas što prije ispuni svojim pročišćujućim i oživljujućim ognjem, da ukloni podjele u nama i među nama i da nas ispuni svojim mirom. Amen.

 

Petar Galić, OP

 

0
0
0
s2sdefault
powered by social2s