Ispis

2019 08 17 j naslovnajpg

 

U petak, 16. kolovoza, u Žalcu (Slovenija) održan je posljednji ispraćaj fr. Jože Rupnika, svećenika i slovenskog dominikanca, koji je preminuo 13. kolovoza 2019. u 76. godini života, 54. redovništva i 50. godini svećeništva.

 

Sprovodni obredi započeli su misom zadušnicom u župnoj crkvi sv. Nikole, koju je predslavio umirovljeni celjski biskup mons. Stanislav Lipovšek. Koncelebriralo je četrdesetak svećenika među kojima su bili fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije, fr. Viktor Arh, redovnički subrat s kojim je pokojnik živio i djelovao, fr. Ivan Arzenšek, župnik u Petrovču, braća dominikanci iz Hrvatske te tridesetak dijecezanskih svećenika Celjske i Mariborske biskupije.

 

Uz prisutnost članova pokojnikove obitelji, u misnom slavlju sudjelovale su i sestre dominikanke iz Italije i Hrvatske, predstavnici općinskih vlasti te brojni župljani Žaleca i Petrovča. Liturgijsko pjevanje animirali su mješoviti zborovi spomenutih župa.

 

Mons. Lipovšek istaknuo je u svojoj propovijedi da je fr. Jože bio dobar pastir svojeg naroda. Bio je skroman čovjek, malo je govorio, ali kad je nešto rekao, njegova riječ je imala težinu i moć, pri čemu se držao Pavlovih riječi: „I ja, kada dođoh k vama, braćo, da vam navijestim svjedočanstvo Božje, ne dođoh s visokim govorom ili s mudrošću, jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to raspetoga. I sam vam se pokazah slabim, bojažljivim i drhtavim. Moja riječ i propovijedanje nije se sastojalo u uvjerljivim riječima mudrosti, već u očitovanju Duha i snage, da se vaša vjera ne oslanja na ljudsku mudrost, nego na Božju snagu“ (1Kor 2, 1-5).

 

Spomenutu vjeru fr. Jože je primio od svoje obitelji i potvrdio dolaskom u Red propovjednika. Biskupija Celje zahvalna je fr. Joži za vjernost i služenje u župama Žalec i Petrovče. Mons. Lipovšek je također zahvalio medicinskom osoblju i liječnicima koji su pratili brata dominikanca u njegovoj bolesti i tako olakšali njegove posljednje dane na ovoj zemlji. Celjski biskup u miru zaključio je propovijed riječima iz Evanđelja po Mateju: „Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga“ (Mt 25, 21.23).

 

Poslije mise zadušnice, sprovodni obredi nastavljeni su na mjesnom groblju, gdje su prije završnog molitvenog djela uslijedili oproštajni govori. Prvi je govorio gosp. Janko Kos, načelnik općine Žalec.

 

Prisjetio se Jožine mudrosti i poštovanja prema svojim sugovornicima. Bio je čovjek široka znanja i svaki susret s njim bio je pravo obogaćenje. Po uzoru na sv. Dominika cijenio je izobrazbu i bio je vrstan propovjednik. Osim toga, potpuno predan svojem svećeničkom zvanju, znao je također tješiti, ohrabrivati i pratiti bližnjeg u nevolji i patnji, istaknuo je načelnik Kos.

 

Zatim se u ime Hrvatske dominikanske provincije nazočnima obratio fr. Slavko Slišković, provincijal. Izrazivši sućut obitelji preminulog brata dominikanca i ukratko spomenuvši njegov redovnički i svećenički put, rekao je kako „nas danas nije okupila Jožina smrt, već prije svega njegov život na kojem smo mu zahvalni i molimo Boga da ga primi među svete i izabrane svoje“.

 

U ime župljana od pokojnika se oprostio gosp. Franjo Mesarič, član župskog pastoralnog vijeća. Rekao je da više od četiri desetljeća pastoralnog djelovanja u župi Žalec govore o fr. Jožinoj izvanrednoj predanosti, postojanosti i ustrajnosti. Župljani kojima je podijelio brojne sakramente bit će mu zahvalni, a posebno bolesni i nemoćni koji su u njemu prepoznavali čovjeka koji zna slušati i savjetovati.

 

Naposljetku, oproštajno slovo izrekao je fr. Viktor, župnik u Žalecu, čovjek i subrat koji je s Jožom dijelio godine života i rada. Brat Jože je došao iz župe Dramlje (Slovenija), koja je Hrvatskoj dominikanskoj provinciji dala četiri dominikanca. Njegov put prema redovničkom životu vodio ga je od Bola na Braču, preko Dubrovnika i Zagreba, do Walberberga u Njemačkoj gdje je zarađen za svećenika.

 

U župi Žalec je djelovao 43. godine kao kapelan, poučavajući i služeći, istaknuo je fr. Viktor. Spomenuo je i njegov hobi proučavanja rodoslovlja kao i ljubav prema cvijeću te vrtu o kojem je redovito vodio brigu.

 

Unatoč teškoj bolesti, fr. Jože se nije bojao ni bolesti ni smrti. Otvoreno je govorio o svojoj bolesti i bio je spreman na sve, iščekujući ponovni susret sa svojim bližnjima u vječnosti. Njegovi prijatelji u domu za umirovljenike u Celju mnogo su mu pomagali, pa je posljednje trenutke ovozemaljskog života proživio dostojanstveno.

 

Opraštajući se od svojega subrata fr. Viktor je na kraju rekao: „Zahvaljujem ti za sve i molim Boga za oproštenje ako sam ti ikada išao na živce. Priznajem, tijekom mnogih godina zajedničkog života, među nam nikada nije bilo sukoba. Počivao u miru Božjem!“.

 

 

0
0
0
s2sdefault
powered by social2s