joomla social media module

2019 05 05 naslovna
XI. dominikansko kruničarsko hodočašće u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke



U subotu, 4. svibnja Hrvatska dominikanska provincija organizirala je XI. kruničarsko hodočašće u Hrvatsko nacionalno svetište Majke Božje Bistričke.
S braćom dominikancima i sestrama dominikankama hodočastili su članovi kruničarskih bratstava i župljani župa Kraljice sv. krunice (Zagreb), Bl. Augustina Kažotića (Zagreb), Krista Kralja (Zagreb), Remete (filijala Čret), Uznesenja BDM (Pregrada), Uznesenja BDM (Nart Savski) i Sv. Dominika (Konjšćina).

 

Na početku hodočašća fr. Ljudevit Josip Jeđud, jedan od provincijskih promicatelja Krunice, podsjetio je hodočasnike na višegodišnju tradiciju dominikanskog hodočašćenja u Mariju Bistricu, kao i na višestoljetnu povijest dominikanskog promicanja marijanske pobožnosti i Gospine Krunice u hrvatskom narodu.

 

Po dolasku u Mariju Bistricu hodočasnički program započeo je molitvom Krunice našega zajedništva. U uvodnom razmatranju prvog radosnog otajstva istaknuto je: „Moleći ovo otajstvo krunice izrecimo i mi Bogu svoju spremnost, kao što je to učinila Blažena Djevica Marija, da u nama i po nama ostvari svoje planove. Ostanimo otvoreni za njegovu riječ i poruke koje nam daje u susretima s drugima te po radosnim i teškim događajima života.“

 

Fr. Nikola Leopold Noso, jedan od provincijskih promicatelja Krunice, poslije molitve održao je razmatranje pod naslovom „Blažena Djevica Marija i kruničari u svjetlu Božjega milosrđa“. Razmatranje je bilo podijeljeno u tri dijela:

 

U prvom dijelu (Božje milosrđe i svetkovina Božjega milosrđa) istaknuto je da se o Bogu ne može govoriti na pravi način i Boga se ne može slaviti na pravi način ako se ne vjeruje u Božje milosrđe, o kojemu sv. Ivan piše: „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16). Stoga je sv. papa Ivan Pavao II. u jubilarnoj 2000. godini proglasio Svetkovinu Božjega milosrđa ili Nedjelju Božjega milosrđa (prva nedjelja poslije Uskrsa) i ostao je zapamćen kao „papa milosrđa“ (proglasio je svetom s. Faustinu Kowalsku, posrednicu poruke o Božjem milosrđu, preminuo je uoči Svetkovine Božjega milosrđa, proglašen je blaženim i svetim na prvu nedjelju poslije Uskrsa).

U drugom dijelu (Marija - majka milosrđa) istaknuto je da Marija najdublje poznaje otajstvo Božjega milosrđa zato što je njoj poznata cijena milosrđa (smrt njezina sina) i veličina milosrđa (njezin sin je savršeni izraz Božjega milosrđa). Mariju stoga nazivamo Majkom milosrđa, tj. onom koja nam pomaže, koja nas čuva, kojoj se utječemo i koja se zauzima za naše potrebe. To se posebno vidi u zazivima lauretanskih litanija: „Zdravlje bolesnih“, „Utočište grešnika“, Utjeho žalosnih“ i „Pomoćnice kršćana“.

 

U trećem dijelu razmatranja (Kruničari - apostoli Božjega milosrđa i ljubljena djeca Marijina) fr. Noso je istaknuo da kruničari njeguju posebnu privrženost prema Majci milosrđa koja je putokaz prema Isusu Kristu i ohrabruje nas na putu svetosti. Osim toga kruničari su primatelji Božjega milosrđa (budimo zahvalni na oproštenim grijesima i primljenim milostima), apostoli Božjega milosrđa (ono što smo primili treba podijeliti s drugima) i vršitelji Božje riječi, a ne samo slušatelji (pozvani smo činiti tjelesna i duhovna djela milosrđa, pri čemu je glavno djelo milosrđa pomoći drugom čovjeku da upozna i prihvati Isusa Krista kao Put, Istinu i Život).

 

Poslije razmatranja, kraće stanke i pozdravnog govora rektora Svetišta preč. Domagoja Matoševića, u crkvi Majke Božje Bistričke održano je koncelebrirano euharistijsko slavlje kojim je predsjedao fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije.

 

Prigodnu homiliju fr. Slišković je započeo slikom dječaka i njegove majke te stihovima poznate marijanske pjesme „Majko Božja Bistrička“. Kao što dječak radosno trči svojoj majci u zagrljaj, tako i hodočasnici idu u pohod dragoj Majci Božjoj Bistričkoj pjevajući „Mi ti ruke pružamo, srcem te pozdravljamo“. Kao što majka svoje dijete ne dočekuje praznih ruku, već mu daruje zagrljaj, toplinu, ljubav i sigurnost, tako i Majka Marija nama vjernicima daruje ono najvrjednije u našem životu - svojega sina Isusa Krista.

 

Majka često poučava svoje dijete o vrijednosti onoga što prima, tj. o vrijednosti ljubavi i zajedništva. Marija nas poučava o blagu naše vjere putem molitve Krunice u kojoj razmatramo život njezina sina Isusa Krista - od njegova začeća do uzašašća i primanja u nebesku slavu - i zato je riječ o molitvi koja predstavlja sažetak i školu temeljnih otajstava naše vjere, istaknuo je otac provincijal.

 

Kako Marija može poznavati stvari o kojima nas poučava? Tako što je bila sudionica Isusova života, od početka do kraja. Drugim riječima, bila je sa svojim sinom i u dobru i u zlu. Nije ga napustila, ali i on nije napustio nju. Poslije svega, Isusova i naša majka uzdignuta je u nebesku slavu.

 

Kao što je Marija bila sa svojim sinom tako je i s nama. Ne napušta nas. Kao što je Isus bio sa svojom i našom majkom tako je i s nama. Ne napušta nas. S nama je u svim trenucima našega života - radosnim i žalosnim, lakim i teškim. Molitva Krunice nas na to podsjeća. Molitva krunice nam pomaže da u to vjerujemo.
Iako je riječ o molitvi višestrukog ponavljanja, Krunica ne bi trebala biti zamorna molitva ako ćemo svaki zaziv „Zdravo, Marijo!“ promatrati i doživljavati kao znak radosti malenog djeteta kad ugleda lik svoje majke i kad čuje njezin glas.

 

Po Krunici smo svjesni Marijine i Isusove blizine i zato ova molitva predstavlja čvrst oslonac u našem životu. Pomaže nam da se ne uznesemo u našim ovozemaljskim radostima, ali nam također pomaže da ne klonemo u našim neuspjesima i padovima. Pomaže nam da lakše idemo kroz život na zemlji kako bismo jednog dana stigli u zajedništvo svetih na nebu, zaključio je otac provincijal.

 

Po završetku svete misa izmoljena je Molbenica Gospi Pompejskoj. Nakon stanke za ručak, hodočasnici su zbog kišnog vremena izmolili križni put u crkvi, a predvodio ga je fr. Alojz Ćubelić. Ovogodišnje kruničarsko hodočašće u Mariju Bistricu završilo je blagoslovom s Presvetim Oltarskim Sakramentom i sretnim povratkom u Zagreb i druga mjesta. Bogu hvala i dogodine „Majko Božja Bistrička, moli za nas!“.

 

Fr. Domagoj Augustin Polanščak, OP

 

 

0
0
0
s2sdefault