Split, 01. 03. 2010. – Danijel Barbarić, član Dominikanskog pokreta mladih iz Splita, od 01. do 18. veljače sudjelovao je na Susretu mladih na Filipinima. U reportaži koja slijedi Danijel donosi informacije o priprema za Susret kao i cjelovitu priču s Filipina:

„U jesen 2009. godine odlučio sam prisustvovati Susretu mladih koji se održava na Filipinima. Za tu sam svrhu počeo učiti jedan od mnogobrojnih jezika koji se govore na Filipnima – Tagalog. Nije bilo lako samostalno učiti nepoznati jezik, no ja sam ga relativno dobro savladao. Kako je susret mladih trajao dugo, stupio sam u kontakt s dominikancima na Filipinima.

Nije bilo lako krenuti sam na putovanje, pogotovo kad se uzme u obzir činjenica da sam cijeli život vezan za Split u kojemu živi oko 200 000 ljudi, dok u glavnom gradu Filipina - Manili živi između 12 – 15 milijuna ljudi. Cijelo putovanje sam isključivo samostalno organizirao, što nije bilo nimalo lako, jer se radi o dalekoj i meni tada nepoznatoj zemlji trećeg svijeta u kojoj je sigurnost upitna. Svoje putovanje započeo sam u svom rodnom gradu - Splitu.

Moja prva postaja za odmor bio je Mainz u Njemačkoj. Tamo sam posjetio dominikance. Nadao sam se da ću u Njemačkoj naći nekoga tko ide na susret, međutim nitko od dominikanca iz Njemačke ne samo da nije išao na susret, nego nije niti bio na Filipinima. Nakon kratkog boravka u Njemačkoj moja sljedeća postaja bila je Hong Kong, i let u trajanju od 11 sati. Let je bio ugodan, premda nije bilo moguće spavati zbog jedne Kineskinje koja je pjevala cijelo vrijeme, a sjedila je baš iza mene.

Budući da je bila dijete, imao sam razumijevanja i nisam se bunio. Znam da nije lako sjediti 11 sati odraslom muškarcu, a kamoli tek djetetu. Nakon dolaska u Hong Kong, čekao sam zrakoplov i čekao let za Manilu u trajanju od 2 sata leta. Nakon dolaska u Manilu osjetio sam veliko olakšanje. Napokon – cilj !!! U Manili me je dočekala jedna osoba koja radi za dominikance u Manili. U Manili sam bio smješten u prostorije dominikanskog provincijalata. Tu su bili dominikanci: Fr. Dodoy, fr. Jeff, fr. Nilo, fr. Aoucks.

Vrlo lijepo su me primili, tako da sam se dobro osjećao. Zanimljivo je napomenuti da se na Filipinima riža jede najmanje 3 puta na dan. To znači da za doručak nema kruha, ali ima riže. Tako da se može kazati kako je na Filipinima kruh – riža!

Kako tamo nitko ne zna kako napraviti pizzu, bio sam ja za to zadužen. Moram priznati da nije bilo lako naći sve sastojke za pizzu, jer na Filipinima kvasac, šunku i sir rijetko tko koristi. Ipak nakon nekoliko sati uspio sam skupiti sve sastojke i napraviti 4 pizze. Iako me pravljenje pizza došlo skuplje neko kupovna ili pravljenje u Hrvatskoj, pizza je bila izvrsna, tako da su svi uživali.

Što se tiče sigurnosti u Manili, važno je spomenuti da na ulazu u svaku svaki dućan, svaki fast-food, stoji zaštitar, a ispred ulaza u svaku banku stoji zaštitar s puškom!!! Dan i pol po mom dolasku u Manilu počeo je Susret mladih.

Za vrijeme trajanja Susreta oduševio sam sudionike sa Filipina poznavanjem njihovog jezika. Bili su oduševljeni činjenicom da je netko samo radi susreta naučio njihov nacionalni jezik. Bili su vrlo oduševljeni i počašćeni tom činjenicom. I ja sam bio oduševljen činjenicom da se svake nedjelje u Manili u crkvi sv. Dominika slavi 12 Svetih misa, a na svaku Misu dolazi po 5 000 ljudi. Što u konačnici znači da u Crkvu u jedan dan dođe 60 000 ljudi. Vrlo lijepo!

Vrlo je teško navesti koliko sam dominikanaca susreo na Filipinima, bilo ih je vjerojatno oko stotinjak. Dominikanci kod kojih sam boravio izlazili su mi u susret koliko su mogli. Naravno trebao sam se ustajati u 6 sati ujutro radi jutarnje molitve i mise. U Manili ima 60-ak dominikanaca.

Završetkom susreta napustio sam Manilu i otputovao na Palawan i Boracay, dva jako popularna turistička središta. Na Palawanu sam boravio u kod sestara dominikanki. U 5 sati je bila jutarnja molitva, a zatim Sveta misa. Spavao sam na nekakvoj spužvi spužva koja je bila položena na neko drvo, tako da je bilo jako tvrdo za spavanje. Iako je smještaj bio vrlo skroman, ja sam se osjećao super.

Sestre su me ugodno primile i ja sam uživao, premda sam dnevno spavao tek oko 4 sata. Nakon što je završio moj posjet Palawanu, otišao sam 2 dana na Boracay. Kako je to turističko mjesto, bio sam prisiljen boraviti u hotelu. Hotel je trenutno još uvijek u izgradnji, ali smještaj je bio sasvim normalan.

Time je završio moj posjet plažama Filipina.Vratio sam se u Manilu i posljednja 3 dana čekao povratak kući. U ta tri dana jedino sam stigao otići u Manaoag, poznato Filipinsko svetište, nalik onome u Lurdu. Naravno, i tu sam također našao dominikance. Dominikanska zajednica na Filipinima je vrlo velika. Volio bih kada bih mogao navesti sve dominikance koje sam susreo ili s Vama podijeliti njihove fotografije, no nažalost to nije moguće. Stigao je četvrtak….. U zrakoplov sam ušao u 13 sati po hrvatskom vremenu, a splitsko tlo dotaknuo sam u petak u 15 sati po hrvatskom vremenu. Moj povratak u domovinu trajao je 26 sati….“

Danijel Barbarić