PROLAZNOST SVIJETA – LAŽNI PROROCI – POVRATAK ISUSOV

(Lk 21, 5 - 19)

Božanski svemir sa svim svojim ljepotama u trajnom je mijenjanju i prolaznosti. Trajno se događa razaranje i nastajanje. Trajno nestaje svemir i trajno se rađa novi. Svemir je u stalnom nastajanju (stvaranju) i u trajnom nestajanju. Sve je nestalno u ovome svijetu. Nije to poslovica, nego opipljiva konstatacija koja je istovremeno pouka svakom čovjeku koji se grčevito veže za ovaj svemir, za njegovu materijalnost.

Tako se u Evanđelju zbivanje oko Isusa pretvara u simboliku (nije gola povjesnica) ljudskog zbivanja za sva vremena. Zato se i uvijek iznova čita i uvijek je aktualno jer govori egzistencijalno i vrijedi trajno. Lijepi Jeruzalemski hram – djelo ljudske mudrosti i umnosti – ruši se i prolaznog je trajanja, a i dalje ostaje nadanje u pravednije i ljudskije vrijeme. Ruši se i razara čovjek, a da nije došao do svojeg ostvarenja, nije došao da ponovno zasja kao slika svojega Boga, kao slika ljubavi i dobrote. I time se pokazuje da je ljudska povijest nasilja, nažalost, a i povijest diferencijacije između dobra i zla. Trajna je tema cijeloga čovječanstva suprotstavljanje dobra i zla.

To se osobito vidi u čovjeku i u svim ljudskim odnosima. U kriznim vremenima – a kada nisu bila krizna vremena – pojavljuju se razni proroci. Pojavljuju se, kako zdrava mišljenja, isto tako i bolesna mišljenja i prosuđivanja. U kriznim vremenima ljudi osobito žele vidjeti kamo ide njihova budućnost i izlazi li se iz krize. U ta neizvjesna vremena i neizvjesne situacije ubacuju se razne opcije i lažnosti. Pojavljuju se lažni proroci koje ljudi, baš radi osobne krize i općenito, vrlo teško razlikuju.

Lažna vremena i lažni humanitet omogućuju pojavu lažnih vođa i lažnih proroka. Čak bi se moglo reći da se i apokaliptičko vrijeme vrlo teško normalno gleda i prosuđuje. Isto tako je značajno da se u kriznim vremenima pojavljuju falsificirane nauke, ali se uvijek podmeću pod provjerenu nauku. Tako se pojavljuju i sekte, a svaka pretendira na Isusovu nauku i na Isusovo ime, pa i kada odstupaju i od kršćanskog shvaćanja i Evanđelja.

Svi se žele skriti pod Isusovo ime i kada je očito da je to neko drugo ime i drugi sadržaj. Sjetimo se samo koliko je nastalo novih sekti koje su se skrivale pod istinitima, iako je najveća Isusova molitva usmjerena na zajedništvo i jedinstvo. A događalo se da se u ime nekog uskog i vlastitog zajedništva istupalo iz velikog bratstva kršćanstva. Uzmimo samo danas primjer kod nas. Koliko li se političkih stranaka želi zaodjenuti kršćanskim imenom, iako su svojim sadržajem i svojom metodom življenja i djelovanja tako daleko, pa čak i protivno kršćanskim principima. Uza sve opredjeljenje za otvorenost i za ljubav, opredjeljenje za zajedništvo, ipak u svemu treba ostati nevin kao golub i lukav ako zmija.

Kršćanstvo jest ljubav, ali nije naivnost, nije nerealni život. Ono je itekako realno i traži od čovjeka otvorene oči i otvoreno srce. Nezgodna vremena i prevare ne bi trebali čovjeka kršćanina dovesti da se odrekne svojeg opredjeljenja niti da se preda razočaranju. Čini se da mi danas u Hrvatskoj imamo vrlo zgodnu situaciju za razne lažne proroke, za lažne učitelje i lažne vođe. Nikako da iziđemo iz tranzicijskog i totalitarnog vremena. Nikako da počnemo graditi na vrednotama.

Nestalo je vrednovanja časti i dostojanstva. Svijet se mijenja, ruše se 'hramovi', ginu ljudi, mijenjaju se granice, ipak sve to nije 'posljednji čas'. Sve je ovo faza našeg razvoja i našeg rasta. Sukobljavaju se svjetovi i kulture, pojavljuju se lažni vođe, ali se ne smijemo odreći sebe niti se prepustiti kao da je sve izgubljeno. Sadašnje vrijeme traži jake osobe, bistra oka i čista srca. Traži ljude koji žele pošteno zarađivati svoj kruh.

Mi ljudi se odgajamo u ljudstvu kroz svoj rad. Radom bivamo slični našemu Stvoritelju. Rad preobražava svijet i ljude čini solidarnima. Drugi vat. sabor naglašava vrijednost ljudskog rada (Radost i nada, 67/2). Važno je ostati pribran i nazreti da dolazi novo vrijeme i nove mogućnosti (u pozitivnom smislu) za svakoga od nas. Treba se pripraviti i otvoriti za novi početak. I tako se događa preporođenje. Dosta je porušenog i mi smo porušeni. Iz svih tih ruševina treba nastati novi čovjek slobodna duha i puta.

Uza sva naša predviđanja – kolika su nam se izjalovila – treba ostati vjeran Isusovom pozivu. Isus je put, Isus je život, Isus je istina! Isus je spas napaćenom čovjeku i čovječanstvu. On je apsolutna ljubav koja ne razočarava.