C - 31. nedjelja kroz godinu Ispis
Četvrtak, 28 Listopad 2010 17:34

 

2010-10-29-31-ned-korz-god-c-mj

 

 

 

POKAJANJE – OPROŠTENJE – SPASENJE (Zakej)

 

  (Lk 19, 1-10)

 

Pristupanje drugome s dobrotom i ljubavi!

 

Pred istinskom ljubavlju, pred pravednošću i dobrotom čovjek se uvijek osjeća grešnikom. Pred istinskom ljubavlju uvijek se osjećamo malenima. Zato je i najgordiji čovjek 'malen' pred ljubavlju. Jednostavno, ljubav i dobrota se ne suprotstavljaju suparnički niti izazivaju suparništvo. Ljubav ublažava svako suparništvo, svaku lažnost, zato je čovjek pred njome malen, pred njom se klanja.

 

Čovjek se samo ljubavi klanja, a svako drugo klanjanje ponižava ga. Čovjek u susretu s dobrotom doživljava u sebi buđenje nečega usnulog, neizmjernog – budi se u njemu želja za dobrotom. Svatko želi, u svakome je položena želja za ljubavlju i dobrotom, pa i kada mu je život u raskoraku s tim svojim iskonom. Kad se čovjek susretne s dobrotom kao da se sam u sebi gubi, ne prepoznaje se, iz njega navire nešto drugo negoli što on sam sebi izgleda.

 

Otkriva u sebi novo biće. Takvi su bili susreti ljudi s Isusom. Iz njih je nešto novo progovorilo. U sebi su osjetili neku drugu glad, žeđ da budu drukčiji, da budu istinski. Isus je pobuđivao tu ljudsku uspavanu dubinu. Ljudi su se susreli s ljubavlju koja je u njima probudila ljubav i dobrotu. To je Isusovo čudo. Koji su ga god susreli u njima je nastao preokret, postali su bolji, otkrili su u sebi  dobrotu za koju nisu ni znali da u njima drijema. – Takav je bio Isusov pristup ljudima: pronaći u njima ljubav i dobrotu.

 

To oživjeti, uzbibati u ljudima, koji toga nisu bili ni svjesni. Zato su bez 'razmišljanja' krenuli za njim. Srce ih je nosilo za njim i to ih je odmaralo, spašavalo. Što nitko nikada u njima nije uočio, ni oni sami, to je uočio Isus: uočio je njihovu dobrotu koja je kada se 'probudila' preplavila sve promašaje i pogreške. Nema ljudske konverzije (obraćenja na bolje) dok se u čovjeku ne probudi božanska dobrota, dok se ne 'probudi' Boga u čovjeku. Isusov je stav: dobrota rađa dobrotu, ljubav rađa ljubav. Moglo bi se reći i obratno: zlo rađa zlo, mržnja mržnju. I ovo vrijedi za sve ljude, počevši od djeteta do odraslog čovjeka.

 

Isusovo čudo je baš u tome što je tražio grešnike, dobrotu u grešnicima. Zato su u njemu grešnici našli prijatelja. Možda mi tražimo grešnike da ih osudimo, da uz njih izgledamo bolji ili da s njima griješimo. Isus je tražio grešnike da u njima razotkrije dobrotu, da ih oživi, da ih vrati u život. Zato se nisu bojali pred njime priznati grijehe, jer su vjerovali da on u njima može otkriti nešto snažnije, jače od grijeha. I otkrivao je u njima ljubav i spašavao ih.

 

Zato bi povijest Zakeja mogla biti povijest svakoga od nas. Grešni Zakej bio je otpisan od sviju, svi su u njemu gledali samo loše. Svrstavali su ga među loše, pa i on sam sebe. Svi ga osuđuju i u njemu povećavaju osjećaj da je loš. I sada mu Isus pristupa i otkriva u njemu što niti on ne zna niti su drugi zapažali. Isus budi u njemu dobrotu koja ga preobražava. On je iz te otkrivene dobrote sprema odreći se svega onoga što ga je od toga udaljavalo.

 

Zakeja dobrota obraća odjednom, što nije učinila osuda cijeloga života. Dobrota i ljubav u njemu čine čudo. Odmah Isus postaje njegov prijatelj. Isus ga poziva poimence. On je za njega osoba za koju je spreman prihvatiti i osudu (Druži se s grešnicima i carinicima). I taj Zakej doživljava sebe kao grešnika, i opraštanje grijeha i svoje spasenje. Isus se pouzdaje u Zakeja, što nitko do tada nije. Isus mu očituje svoje povjerenje, i njemu je povratio povjerenje. "Evo, dajem... ". To mu proizlazi iz srca.

 

Radost koja je buknula u njegovu srcu vrjednija je od njegovog bogatstva. kad se pronađe biser (vrijednost) u svojem srcu, onda je lako sve drugo ostaviti radi tog bisera. Možda tu (ne pronađe li se u sebi vrijednost) leži razlog zašto se mi teško odvraćamo od nekih svojih mana (grijeha)? Iz slučaja Zakeja, očito se pokazuje snaga milosrđa, snaga ljubavi. Ljubav preporađa svijet i čovjeka... Za Isusa živjeti znači ljubiti. "Nema više ljubavi od predana sebe za druge". Isto tako živjeti sretno znači živjeti slobodno.

 

Samo slobodan čovjek može doživjeti sreću i puninu života. Isto tako mi sami sebi možemo nametnuti ropstvo, ali i slobodu. Isto tako sretno živjeti znači prihvatiti svoj život kao dar koji nam dan. Isto tako pozvani smo da i mi budemo dar.

 

Video kolekcija

Aktualno

Molitva za jubilej Reda

Opća skupština Reda - Trogir 2013

Službene stranice reda

Tragom istine - stranica braće studenata Hrvatske dominikanske provincije

Dominikanska naklada Istina

Vjesnik Provincije

Sestre dominikanke - Kongregacija sv. Anđela Čuvara

Propovijedi M. Jurčevića

Hrvatska katolička misija Pariz

Hrvatska katolička misija Hamburg

Glasnici nade

Samostan i župa Kraljice sv. krunice

Samostan i župa bl. Augustin Kažotić

Župa svetog Križa u Gružu

Knjižnica Hijacint Bošković

800 godina reda propovjednika

Postani dominikanac

TABLICA URA VJEČNOGA RUŽARIJA ZA 2012.