| Adventska duhovna priprava za dominikanske studente |
|
| Ponedjeljak, 05 Prosinac 2011 19:48 |
|
U dvorcu iz 18. stoljeća i ugodnom prirodnom okružju braća su, potaknuta nagovorima duhovnog voditelja, kao i molitvom Časoslova, Gospinom krunicom, klanjanjem Presvetom oltarskom sakramentu i Svetom euharistijom, razmatrala pojedinačno te zajedničko redovničko poslanje i to prvenstveno pod vidom trpljenja i radosti.
U prihvaćanju određenih individualnih razlika očituje se spremnost svakog redovnika da sudjeluje u izgradnji zajednice koja nije utemeljena na slabosti čovjeka, već neiscrpnoj snazi Gospodina Isusa Krista.
Ako ljubimo Krista, onda smo slobodni jedan za drugoga, a to znači za složno apostolsko služenje. U tome slučaju individualne razlike nisu izvor duhovnog siromaštva zajednice, već njezinog bogatstva. Ipak, na putu izgradnje apostolskog jedinstva braća se suočavaju s brojnim izazovima. Jedan od njih je tromost duha.
Riječ je o stanju koje otuđuje od Boga, a to znači i od čovjeka. Duhovna tupost i nezdrava sumnja čine nas malodušnim i nevoljnim da se odreknemo vlastite uskogrudnosti u ime kršćanskih i dominikanskih ideala.
Ako želimo izbjeći ovu đavolsku zamku, onda valja duhovno bdjeti, tj. u stalnoj i strpljivoj molitvi biti s Isusom Kristom čije nas prisustvo na različite načine posvećuje i čini duboko svjesnim ne samo prisustva dobra, već i zla koje nikada ne miruje.
Molitva ispunjava dušu božanskom hranom te istu čini zdravom i radosnom. Božja riječ, ispovijed, istinsko slavljenje Svete euharistije, pokornička djela i djela milosrđa, približavaju čovjeka Bogu i tako njegova duša, oslobođena grijeha i tjeskobne boli, vjerodostojno propovijeda živoga Boga – Boga Otkupitelja i Spasitelja.
Slobodni u ljubavi prema Kristu spremno se suočavamo s vlastitim slabostima i slabostima naše braće.
Potpuno predani Božjoj volji nadilazimo oholost koja uništava blaženo jedinstvo ljudskog bića jer isto otuđuje od dobrog Stvoritelja. Onda s pravom, poput sv. Vinka Fererskog, možemo reći: "Što god činite, uvijek mislite na Boga!"
Ako smo ponizni pred Bogom, onda smo ponizni i pred čovjekom koji više nije sredstvo umišljenog samopotvrđivanja, već cilj osobnog i zajedničkog milosrđa i ljubavi. Onda s pravom, poput sv. Antuna Pustinjaka, možemo reći: "Slabosti braće iskoristi za svoje spasenje!"
U vjeri da će plodovi ove duhovne obnove biti temelj budućeg apostolskog služenja, braća bogoslovi i postulanti napustili su Marijin dvor obasjani nedjeljnim suncem – zajedno smo pohodili ovo mjesto, zajedno smo ga i napustili.
Link za video uradak:
http://www.youtube.com/watch?
|